Ne ograničavajte decu svojim znanjem, ona su rodjena u drugom vremenu!

(Hebrejska poslovica)

Ljiljana Lazarević je po zanimanju profesor razredne nastave sa desetogodišnjim iskustvom u radu u školi. Realizovala je više projekata sa decom, autor je nekoliko, a ima veliko iskustvo kako u radioničarskom, tako i u individualnom radu sa decom.

Kao REBT savetnik, bavi se razvojem emocionalne inteligencije dece, kao i savetovanjem u oblasti vaspitanja. Licenca Montesori vaspitača i edukacija u oblasti NTC-sistem učenja, su doprineli da se poboljša kvalitet njenog rada sa decom. Vodi podmladak planinarskog kluba "Balkan". Jedan je od autora i realizatora programa "Sveznalište - nauka za decu". Dobitnik je nagrada ZUOV-a, Kreativne škole, kao i mnogih zahvalnica.

BIOGRAFIJA

 
RADNO ISKUSTVO
2016. Tangram - centar za lični razvoj dece
2010. OŠ „Mihailo Petrović Alas“, Beograd, Profesor razredne nastave
2013. Sveznalište UK Parobrod Autor i realizator programa
2009 – 2010. OŠ „Vladislav Petković Dis“, Beograd, Profesor razredne nastave i pomoćnik direktora
2005 – 2009. OŠ „Vladislav Petković Dis“, Beograd, Profesor razredne nastave
2003 – 2004. OŠ „20. oktobar“, Beograd, Profesor razredne nastave

OBRAZOVANJE
2004. - Učiteljski fakultet u Beogradu - profesor razredne nastave
2010. - Licenca za profesora razredne nastave
2013. - Licenca za osposobljavanje Montesori vaspitača
NTC – sistem učenja
REBT psihoterapija (Racionalno, emotivno, bihevioralna terapija) – u edukaciji za REBT savetnika u oblasti svoje profesije
REBT sa decom i adolescentima
Preko 200 sati stručnog usavršavanja iz oblasti obrazovanja i vaspitanja, umetnosti i nenasilne komunikacije

NAGRADE I PRIZNANJA
- Zahvalnica Gradskog zavoda za javno zdravlje Beograda za realizaciju projekta “Kreativni rad sa učenicima na prevenciji zloupotrebe psiho-aktivnih supstanci”
- 3. nagrada na konkursu Zavoda za unapredjivanje obrazovanja “Saznali na seminaru, primenili u praksi”, 2012.godina
- Rad ušao u uži izbor za nagradu i uvršten u bazu znanja Zavoda za unapredjivanje obrazovanja na koknursu “Kreativna škola”, 2013.godina
- Zahvalnica PK "Balkan" za doprinos razvoju svesti o važnosti planinarenja , osnivanje planinarske sekcije u školama i podršku akcija "Korakom do zdravlja"
- Zahvalnica Vatrogasnog saveza Beograda za doprinos sprovođenja konkursa "Moj prijatelj vatrogasac"
- Nagrada OŠ"Mihailo Petrović Alas" i Fond "Cveta Đulić - Đurašković" za izuzetno zalaganje i uspeh u školskoj 2010-2011. godini, za najuspešnije odeljenje
- Zahvalnica WWF fonda za doprinos realizaciji projekata "Sat za našu planetu"
- Nagrada OŠ "Mihailo Petrović Alas" i Fond "Cveta Đulić - Đurašković" za izuzetno zalaganje i uspeh u školskoj 2015-2016.godini, za najuspešnije odeljenje
- Podrška Planinarskog saveza Srbije i Ministarstva sporta RS, za realizaciju akcija podmlatka PK "Balkan"

PROJEKTI I AKTIVNOSTI
- Realizovan projekat “Kreativni rad sa učenicima na prevenciji zloupotrebe psiho-aktivnih supstanci”
- U okviru projekta “Preduzetna škola”, koji inicira SEECEL (Regionalni centar za razvoj preduzetničkih kompetencija zemalja jugistočne Evrope, finansiran od strane EU), realizovan projekat “Škola kroz oči učenika”
- Realizovan projekat “Dunav 588”,u organizaciji Nove škole, učestvovala deca iz svih gradova Srbije kroz koje prolazi Dunav. Završni deo projekta “Dečja likovna kolonija” je realizovan na Ratnom ostrvu, gde je preko 500 učenika oslikavalo na platnu Dunav , a izložba njihovih radova, dužine 588 m , je bila postavljena na Dunavskom keju
- Rad sa darovitom decom - projekat podržan od strane opštine Stari grad
- Aktivni član projekta “Škola bez nasilja”
- Podmladak PK Balkan – osnivanje planinarske sekcije u osnovnim školama, rad sa decom I uključivanje u planinarske aktivnosti, akcije “Korakom do zdravlja” se realizuju jednom mesečno na različitim planinama, učecnici penju vrhove ili pešače planinske staze.Dva puta godišnje planinarski kampovi, gde se upoznaju sa elementima planinarenja, orjentiringa, ostvaruju kontakt sa prirodom,
- “Dvojezični sportski kamp” – autor I organizator tri letnja kampa
- Dramska sekcija – realizovano 6 dečjih predstava, autorskih, koje su osvojile nagrade na opštinskim takmičenjima
- 4 godine urednik školskog časopisa “Disovci” I začetnik novinarske školske sekcije
- “Sportom protiv nasilja” – turnir koji se organizuje jednom godišnje, za cilj ima fer-plej, a učesnici turnira su svi učenici od 1-8 . razreda
- “Aktiviraj se” – projekat Kancelarije za mlade
- “Umetnost bez granica” – kroz radionice , upoznavanje sa najvećim umetnicima ; vršnjačko učenje, saradnja sa učenicima starijih razreda
- “Kids lab” – projekat Hemijskog fakulteta i BASF-a
- “Leto u Obrenovcu”, projekat Kancelarije za mlade – realizovane autorske radionice “Nauka za decu –otkrivanje sveta” ;
- “Pod otvorenim nebom” – serijal edukativnih emisija za decu , RTS 1, učestvovali u realizaciji jednog segmenta
- “Škola je kul”, RTS 1; u okviru ove emisije, predstavljen je primer dobre prakse – rad sa učenicima na razvoju kreativnog, kritičkog I logičkog mišljenja
 

PROFESIONALNA FILOZOFIJA

Učiteljski poziv smatram jednim od najkompleksnijih i najvažnijih poziva društva, jer nam roditelji, svakoga dana, sa punim poverenjem, ostavljaju najvrednije što imaju,a naš zadatak je da deci pružimo uslove gde će se ona formirati kao dobri, odgovorni ljudi, sa osnovama obrazovanja i radnim navikama, kao i sa razvijenom empatijom, socijalnom inteligencijom i ličnim integritetom.

Radom, ponašanjem i ličnim primerom podučavam učenike vrednostima, principima i ciljevima za koje se zalažem. Istinu, hrabrost i odgovornost smatram najvažnijim ljudskim karakteristikama, i to su osobine koje težim da unapredim u radu sa učenicima. Zbog toga, pored obrazovnog dela, posebnu pažnju posvećujem vaspitnoj ulozi, kako na časovima, tako i van njih. Učenici znaju i osećaju se slobodno da mi se obrate kad god im je potreban savet, razgovor, pomoć, podrška. Isto važi i za roditelje, kolege i ostale učesnike vaspitno - obrazovnog procesa.

Dete nije šablon, ocena ili aritmetička sredina. Zbog toga sve aktivnosti koje realizujem u nastavi i u vannastavnim aktivnostima, osmišljene su tako da svako dete u skladu sa svojim mogućnostima, potrebama i sklonostima može da bude aktivan član. Vrednujem angažovanje učenika i koliko je pomerio granice svoga znanja ili svojih veština. Često je sam postupak i način rešavanja nekog zadatka važniji od samog rešenja ( "Naučio sam da ceo svet želi živeti na vrhu planine, a da ne zna kako je prava sreća u načinu savladavanja litica", G.G.Markes). Moj zadatak je da svako dete inspirišem da izvuče svoj lični maksimum, koristeći logički lanac zaključivanja, i postane najbolja moguća verzija sebe.

Podržavam holistički pristup učenju, gde nema striktnih granica izmedju predmeta, kao što ih nema ni u realnom životu, već se na časovima srpskog jezika, prepliću i matematika i istorija i umetnost i geografija... Učitelj treba da bude topli autoritet deci, zasnovan na poverenju. To podrazumeva da bude nežan, otvoren, prisutan, iskren sa decom, da mu deca veruju, ali sa druge strane dosledan i pravičan. Toplinom decu nećemo razmaziti, samo ćemo im razviti samopouzdanje. Razmazićemo ih ako pred njih ne postavimo izazovne zahteve, koji iziskuju napor i pomeranje ličnih granica . U tom smislu, podržvam teoriju Vigotskog "Zona narednog razvoja".

U delu obrazovanja, akcenat stavljam na razvoj funkcionalnog znanja, razvoj praktičnih veština i samog razvoja mozga ( kognitivni razvoj, divergentno mišljenje). Probleme raščlanjujem na manje zahtevne korake, ali je osnovni cilj da svako dete samostalno reši problem, razvijajući kreativno mišljenje, kao neophodan faktor razvoja inteligencije, samostalnosti i iznalaženja rešenja. Znanje nije skup informacija, već veze koje učenik uspe da ostvari medju njima. Tek tada one postaju upotrebljive i korisne (NTC - sistem učenja). Zbog toga, svaka aktivnost mora biti promišljena, isplanirana, da ima smisao, svrhu, da bude logična i korisna, a da za krajnji cilj ima razvoj učenika.

Igra je sastavni deo života dece. Ona se u toku igre ne igraju, već žive i grade socijalne odnose. Zbog toga sam igru uvela kao deo nastave. Preko četrdeset primera dečjih igara sam prevela u nastavni plan i program i pomoću njih obrađujem ili utvrđujem nastavne sadržaje, razvijajući pritom misaone klasifikacije i serijacije kod dece, paralelne radnje, analogiju, asocijativno pamćenje,...npr. Igra „Dan-noć“ je upotrebljena kako bi se naučile strane sveta; igra „Žmurka“ je uvod u učenje tablice množenja; igra „Care,care, gospodare“ je poslužila kako bi deca razumela odnose između mernih jedinica (cm, dm i m), a kasnije su pretočeni u matematičke zadatke; igra „Zanimljive geografije“ se koristi za obradu pravopisa; vijača, lastiš, lopta, razvijajući paralelne misaone radnje, primenjuje se u obnavljanju gramatike,...

Uz formalno obrazovanje, smatram da je deci ovog uzrasta neophodno opismenjavanje u sferi ličnog razvoja. Otuda, učenike u najranijem periodu treba naučiti da razlikuju dokolicu i korisno slobodno vreme. To vreme koristimo za radionice iz različitih oblasti ( ples, drama i pozorište kao oblik izražavanja, čitanje knjiga, emocionalno opismenjavanje, medijsko opismenjavanje, organizacija humanitarnih akcija, bavljenje sportom, boravak u prirodi, razvijamo lične potencijale iz svih oblasti umetnosti, razvoj socijalnih veština, razvoj preduzetničkog duha, razvoj manuelnih veština, upotreba IT u nastavi,osmišljavamo i realizujemo projekte...), a sve to u cilju da se razviju u kritičke potrošače društva, a ne u konformiste.

Ono što smatram važnim , jeste planinarenje. Pored osnivanja planinarske sekcije u školi u kojoj radim, pored toga što vodim podmladak planinarskog kluba Balkan, motivisanjem učitelja,na moju inicijativu, uspeli smo da osnujemo planinarske sekcije u još četiri škole. Deci je neophodan kontakt sa prirodom!

PROFESIONALNA FILOZOFIJA

Učiteljski poziv smatram jednim od najkompleksnijih i najvažnijih poziva društva, jer nam roditelji, svakoga dana, sa punim poverenjem, ostavljaju najvrednije što imaju,a naš zadatak je da deci pružimo uslove gde će se ona formirati kao dobri, odgovorni ljudi, sa osnovama obrazovanja i radnim navikama, kao i sa razvijenom empatijom, socijalnom inteligencijom i ličnim integritetom.

Radom, ponašanjem i ličnim primerom podučavam učenike vrednostima, principima i ciljevima za koje se zalažem. Istinu, hrabrost i odgovornost smatram najvažnijim ljudskim karakteristikama, i to su osobine koje težim da unapredim u radu sa učenicima. Zbog toga, pored obrazovnog dela, posebnu pažnju posvećujem vaspitnoj ulozi, kako na časovima, tako i van njih. Učenici znaju i osećaju se slobodno da mi se obrate kad god im je potreban savet, razgovor, pomoć, podrška. Isto važi i za roditelje, kolege i ostale učesnike vaspitno - obrazovnog procesa.

Dete nije šablon, ocena ili aritmetička sredina. Zbog toga sve aktivnosti koje realizujem u nastavi i u vannastavnim aktivnostima, osmišljene su tako da svako dete u skladu sa svojim mogućnostima, potrebama i sklonostima može da bude aktivan član. Vrednujem angažovanje učenika i koliko je pomerio granice svoga znanja ili svojih veština. Često je sam postupak i način rešavanja nekog zadatka važniji od samog rešenja ( "Naučio sam da ceo svet želi živeti na vrhu planine, a da ne zna kako je prava sreća u načinu savladavanja litica", G.G.Markes). Moj zadatak je da svako dete inspirišem da izvuče svoj lični maksimum, koristeći logički lanac zaključivanja, i postane najbolja moguća verzija sebe.

Podržavam holistički pristup učenju, gde nema striktnih granica izmedju predmeta, kao što ih nema ni u realnom životu, već se na časovima srpskog jezika, prepliću i matematika i istorija i umetnost i geografija... Učitelj treba da bude topli autoritet deci, zasnovan na poverenju. To podrazumeva da bude nežan, otvoren, prisutan, iskren sa decom, da mu deca veruju, ali sa druge strane dosledan i pravičan. Toplinom decu nećemo razmaziti, samo ćemo im razviti samopouzdanje. Razmazićemo ih ako pred njih ne postavimo izazovne zahteve, koji iziskuju napor i pomeranje ličnih granica . U tom smislu, podržvam teoriju Vigotskog "Zona narednog razvoja".

U delu obrazovanja, akcenat stavljam na razvoj funkcionalnog znanja, razvoj praktičnih veština i samog razvoja mozga ( kognitivni razvoj, divergentno mišljenje). Probleme raščlanjujem na manje zahtevne korake, ali je osnovni

cilj da svako dete samostalno reši problem, razvijajući kreativno mišljenje, kao neophodan faktor razvoja inteligencije, samostalnosti i iznalaženja rešenja. Znanje nije skup informacija, već veze koje učenik uspe da ostvari medju njima. Tek tada one postaju upotrebljive i korisne (NTC - sistem učenja). Zbog toga, svaka aktivnost mora biti promišljena, isplanirana, da ima smisao, svrhu, da bude logična i korisna, a da za krajnji cilj ima razvoj učenika.

Igra je sastavni deo života dece. Ona se u toku igre ne igraju, već žive i grade socijalne odnose. Zbog toga sam igru uvela kao deo nastave. Preko četrdeset primera dečjih igara sam prevela u nastavni plan i program i pomoću njih obrađujem ili utvrđujem nastavne sadržaje, razvijajući pritom misaone klasifikacije i serijacije kod dece, paralelne radnje, analogiju, asocijativno pamćenje,...npr. Igra „Dan-noć“ je upotrebljena kako bi se naučile strane sveta; igra „Žmurka“ je uvod u učenje tablice množenja; igra „Care,care, gospodare“ je poslužila kako bi deca razumela odnose između mernih jedinica (cm, dm i m), a kasnije su pretočeni u matematičke zadatke; igra „Zanimljive geografije“ se koristi za obradu pravopisa; vijača, lastiš, lopta, razvijajući paralelne misaone radnje, primenjuje se u obnavljanju gramatike,...

Uz formalno obrazovanje, smatram da je deci ovog uzrasta neophodno opismenjavanje u sferi ličnog razvoja. Otuda, učenike u najranijem periodu treba naučiti da razlikuju dokolicu i korisno slobodno vreme. To vreme koristimo za radionice iz različitih oblasti ( ples, drama i pozorište kao

oblik izražavanja, čitanje knjiga, emocionalno opismenjavanje, medijsko opismenjavanje, organizacija humanitarnih akcija, bavljenje sportom, boravak u prirodi, razvijamo lične potencijale iz svih oblasti umetnosti, razvoj socijalnih veština, razvoj preduzetničkog duha, razvoj manuelnih veština, upotreba IT u nastavi,osmišljavamo i realizujemo projekte...), a sve to u cilju da se razviju u kritičke potrošače društva, a ne u konformiste.

Ono što smatram važnim , jeste planinarenje. Pored osnivanja planinarske sekcije u školi u kojoj radim, pored toga što vodim podmladak planinarskog kluba Balkan, motivisanjem učitelja,na moju inicijativu, uspeli smo da osnujemo planinarske sekcije u još četiri škole. Deci je neophodan kontakt sa prirodom!