Mape učenja su danas vrlo popularna metoda učenja, ali je važno naučiti kako se one prave.
Jedan od najvećih problema dece tokom školovanja, jeste taj što ne znaju kako da uče. Previše informacija, koje oni reproduktivno usvajaju, oduzima puno vremena i stvara otpor prema učenju. Postoje načini koji olakšavaju razumevanje i pamćenje gradiva, kao i povezivanje informacija. To dovodi do toga da se informacije “skladište” na pravo mesto i da možemo da ih se setimo kada su nam potrebne. Na ovaj način, deca počinju da uče sa razumevanjem, njihovo znanje postaje funkcionalno i korisno. Najvažniji deo učenja, jeste prepoznavanje ključnih reči. U svakoj lekciji, postoji svega par ključnih reči, koje, ako na pravi način usvojimo, automatski povlače da se setimo svih potrebnih informacija. Ključne reči se mogu pamtiti na različite načine, ali najkompletniji način su “mape uma” ili “mape učenja”. Još su efektnije, ukoliko se ne koriste reči, nego crteži u vidu asocijacija. Svako dete pojedinačno pravi svoju mapu, služi se svojim, ličnim, asocijacijama.
Suština ovakvog učenja je da svako dete napravi svoju mapu, jer ponudjene, gotove mape nemaju, dugoročno, smisla.